Lu Bu

Sora Dora Lu Bu – crnilo i pepeo spuštaju se nad ravnicom. Kroz zamućeno svjetlo magle što se polako povlači preko tla, uzdiže se Lu Bu. Uspravan, gotovo nestvaran, poput sjene oblikovane od dima – posljednji prizor bitke na izmaku. Nekoć najstrašniji ratnik Carstva, sin željeza i vatre, sada izdan i obilježen vlastitom legendom koja ga proždire iznutra. U gustome, mračnom i magnetskom mirisu, Sora Dora pronalazi svoje ponovno rođenje. Na koži ostavlja trag poput ožiljka – note su izravne i metalne, otvaraju se živim, trpko-začinskim klinčićem koji u sebi nosi oštrinu krvi na još toplom oružju. Kad se srce ubrza, u kratkom razmaku između udara i tišine, gori list armenskog papira – izgubljeni oltar – dok iris, plemenit i puderast, šapće o usamljenosti junaka. Više od mirisa slave ili moći, Lu Bu govori o žrtvi, sjećanju i odanosti. To je parfem poput prisege – ne želi se svidjeti, već izabrati. Kao oružje koje prepoznaje svoga ratnika. Za one koji nose svoje sjene s ponosom, čija prisutnost odzvanja kao epitaf, a tišina kao izjava.

Gornje note: klinčić, barut
Srednje note: armenski papir, iris, krv
Bazne note: apsolut crne vanilije, apsolut tonke, esencija amyrisa, esencija gvajaka, badem, drvo kašmira, esencija virdžinijskog cedra, tolu balzam, vrući metal